početna
stranica 1
stranica 2
foto album
kontakt
početna
Prijateljima vrata otvorena, stari je natpis na pročelju ljetnikovca u središtu Stivana i način na koji se dočekuje goste i putnike namjernike; pogleda otvorena prema Splitu i srca otvorena cijelom svijetu, mali i pitomi Stivan jedan je od bisera u kruni naselja vječno zelenoga otoka Brača
GRANICA od pjeva ptica
Napisao i snimio: Franjo Mlinac
stranica 1
stivan
Sjeme je stanovnika Stivana, znano je, rasuto diljem svijeta atlantskim i ostalim morskim putovima, da bi se primilo posvuda — u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Argentini, Čileu pa preko Pacifika u Australiji i na Novom Zelandu te još kojekuda gdje je potreba i prigoda odvela, ali ista želja veže sve njegove potomke — da se prvom prilikom vrate i nastave život na mjestu s kojeg su potekli. Oni sretniji vrate se za života, a oni drugi vraćaju se u mislima, u snovima, u nekom drugom životu ili u koracima svoje djece i unuka kojima su usadili ljubav prema Stivanu — njihovoj pjesmi na moru. I eto sada nam je prošetati malo tom čežnjom njegovih sinova po svijetu daleko — kako je pjevao u svojim stihovima Rikard Katalinić Jeretov.Krenimo od mjesta gdje je naselje nastalo, od temelja drevne starokršćanske bazlike na Bunti, nad kojim se danas skromno smiješi crkvica sv. Ivana Krstitelja po kojoj je, pogađate, naše malo misto dobilo ime.Tu se nalazila jedna od desetak ranokršćanskih bračkih bazilika iz VI. st., a ujedno i jedna od samo tri crkve takvog tipa otkrivene u Dalmaciji. Nekoliko nađenih ulomaka oltarske menze i stupića čuva se u spomenutoj crkvici. Tvrdi se da se u srednjem vijeku tu razvio benediktinski samostan. Narod od davnine okolne ruševine zove mojstir. Pouzdano je da je stivanski sv. Ivan zajedno s imanjima postao beneficij (korišteni posjed) splitske crkve sv. Ivana Krstitelja. Splitski prior Petar darovao je 1097. crkvi sv. Ivana Krstitelja (de Fonte) svoje posjede uokolo stivanske crkve, sve dokle god se mogao čuti pjev ptica. Na malenoj crkvi sv. Ivana, koja se ljeti nekad koristi kao galerijski prostor, iznad ulaza stoji plemićki grb i natpis na latinskom koji kaže daje splitski kanonik i rektor Jerolim Natalis podigao tu crkvu 1655. god.O imenu...Kad smo već kod imena, otkrit ćemo malu tajnu koja dijeli starosjedioce od došljaka: Sutivan na kartama i na popisu naseljenih mjesta uvijek je Stivan, na jeziku iskona, a Sutivančani, Sutivanci, Sutivanjani i ini izvedenice su koje vrijeđaju uši, jer jedini pravi su Stivanjani. Ako doista želite postati dio ovog mjesta, usvojite Stivan i Stivanjane i napravili ste veliki korak prema domaćinima.Veliki su korak napravili i prvi došljaci koji su se iz okrilja stare bazilike proširili po okolnim brežuljcima i spustili do stivanske vale, u kojoj su kamenom kulom utvrdili namjeru da tu i ostanu. Kuću Marijanović, kaštel u obliku kule, podigao je u XVII. st. na samom morskom žalu u luci poljički doseljenik Janko Marijanović-Dražoević, poznat kao konte Janko. Taj je Jankov dvor vrlo slikovita nevelika zgrada, sa skošenim prizemnim dijelom koji ostavlja dojam utvrde, s balkonom prema moru i sunčanim satom s južne strane, koji je nedavno obnovljen i česta je meta turističkih objektiva.Nisu oni prvi koji su tu obitavali, jer u iskopima za temelje zgrada nađeni su brojni ostaci rimskih vila. Oni svjedoče da su Dioklecijanovi suvremenici davno upoznali ljepote stivanskih vala i dolca.... i žiteljimaPoharana pljačkaškim pohodima i naplavljena plodnom zemljom ispranom s okolnih visova, pretkršćanska stivanska povijest ostaje skrivena pod zidovima novovjekih kuća i nije još spremna da bude do kraja ispričana. (nastavak na stranici 2)
stranica 2
stivan
Stoga nastavljamo s našom pričom, koja se stvarala u vremenu kad se zatvoreni i skriveni Brač gornjih mjesta odlučio spustiti na more i otvoriti svijetu. Svijetu koji je ponudio brojne mogućnosti, gospodarske i kulturne, koje su oni vještiji i sretniji znali iskoristiti. Tri takve obitelji dale su snažan urbanistički i kulturni pečat Stivanu gospodarskim i obiteljskim zdanjima što danas čine uži centar mjesta: Definis, Ilić i Kavanjin.U nekad bidermajerskom interijeru kuće Definis nalazila se bogata medicinska biblioteka iz XVIII. i ranog XIX. st., kao i pet minijaturnih portreta članova obitelji Definis tršćanskoga slikara, podrijetlom Francuza, Vicenta Poireta (1813. - 1868.)Prvu utvrđenu palaču u Stivanu podigao je Jakov Nadali-Božičević 1505. godine u renesansnom stilu. Pregradnjom pročelja i kasnijim izmjenama izgubio je taj dvor mnogo od izvorne ljepote. Latinski renesansni natpis na pročelju kuće bio je hvalospjev Mletačkoj Republici, jer je Jakov Nadali ratovao pod zastavom Sv. Marka i novcem dobivenim u tim ratovima sagradio ovu palaču. Nadalijev ili Natalijev, a kasnije Ilićev dvor ima prostrani park, do danas sačuvan i obnovljen. Njegov južni dio pretvoren je u javni park.Majka splitskog plemića, odvjetnika i pjesnika Jerolima Kavanjina, autora najopsežnijeg spjeva u hrvatskoj književnosti Bogatstvo i uboštvo (1643.-1714.), bila je iz stivanske obitelji Nadali-Božičević, pa je Jerolim znatan dio života i književnog rada proveo u Stivanu. U luci je sagradio kuću ili ljetnikovac (1690.-1705.) u baroknom stilu, s jednako baroknim parkom i pomoćnim gospodarskim zgradama. Nad južnim dvorišnim ulazom uklesao je humanistički natpis OSTIVM NON HOSTIVM, što znači da su vrata otvorena samo prijateljima. Na dvorišno pročelje zgrade postavljena je spomen-ploča pjesniku sa stihovima iz njegove velepjesni:I čestita nazvaće me Naši puci kad mi šine Mladi barštan na zidine. Na ekonomskom i populacijskom vrhuncu 1890. godine, sa 2010 stanovnika, Stivan je bio sretan splet vještih ribara, poljoprivrednika, obrtnika, trgovaca i intelektualaca, koji su svaki na svoj način utkali svoje vještine i htijenja u sukno protegnuto do današnjih dana.Godine gospodarskog slomaSuze, tuga i neizvjesnost iz godina bračkog ekonomskog sloma čine potke tog tkanja čiji su tvorci otplovili trbuhom za kruhom u sve dijelove tada poznatog svijeta, a Stivan je ostao mjesto žena, djece i staraca koji su se trudili održati ga za bolja vremena. Naime, bečki je parlament 19. siječnja 1892. usvojio trgovački ugovor s Italijom čiji je sastavni dio bila zloglasna klauzola kojom se prodaja talijanskog vina oslobađa carine na tržištu Austrougarske Carevine. Klauzula je potrajala do 1904. i uzrokovala goleme štete bračkom i cjelokupnom tadašnjem vinogradarstvu.Pomagala im je vjera koju su ispovijedali u baroknoj župnoj crkvi i brojnim kapelicama, a okolica crkve sv. Roka, našeg nebeskog zaštitnika, u svojim je katakombama i tamnim nišama pružala vječni odmor i utočište umornima i trudnima, upornima i nepokolebljivima - žilavim bodulima iz vječnih balada. Crkva sv. Roka, zaštitnika od kuge, sagrađena je 1623., a proširena 1788. Njezin je zvonik sagrađen 1879., vidi se izdaleka i daje karakterističnu sliku Stivanu. Oltar u crkvi izradio je Pavao Bertapelle 1787. U crkvi su drveni kip sv. Roka i slike nepoznatog majstora: Navještenje, Uskrsnuće i Posljednja večera. U crkvi ima i nekoliko zavjetnih slika i modela brodova iz XIX. st. koje su stivanski pomorci sami izradili ili dali izraditi nakon sretno prebrođenih oluja. I sretna i nesretna prošlost ovog mjesta temelj je današnjih vizura i građa naše budućnosti.Genijalna urbanistička rješenja, poput proboja kroz privatne posjede zbog praktičnog i estetskog pristupa rivi - mjestu svih događanja u malom mistu, i široke prometnice pružene između kuća i mora na istok i zapad, obvezuju sve sadašnje i buduće planere razvoja na oprez i odgovornost. Bogata zemljoradnička prošlost i do bola upečatljive bezbrojne sive gomile ne dopuštaju olako zaboravljanje polja i bezuvjetno prepuštanje turističkom iskušenju.I konačno, bogato kulturno i estetsko nasljeđe ne dopušta ovom tekstu da bude lagodna šarena razglednica, kakav je možda trebao biti, već više šetnja intimom i nutrinom pravog otočkog mjesta, kako bi onima koji ga znaju probudila zaspale emocije, a onima koji će ga tek upoznati ponudila sažeti brevijar što će ih uputiti u istraživanje kakvo s pravom očekujemo i priželjkujemo.(Tekst objavljen u knjizi BISERI JADRANA: BRAČ 2005. Autor Franjo Mlinac voditelj je Narodne knjižnice u Sutivanu i općinskog Odjela za kulturu te osnivač i urednik otočkog internet portala www.otok-brac.info)
foto album
foto
sutivan_mlinac_36.JPG
P1265417-01.jpg
P1095116.JPG
P8181945.JPG
P8292627.JPG
P6168789_2.jpg
P3136031.JPG
P6168792.JPG
P9032789.JPG
Copy of PA063965-2.jpg
P9032754_2.jpg
P8292511.JPG
P3216425-01.jpg
P8212091_2.jpg
P4066890.JPG
P5238298.JPG
P8222211.JPG
Copy of PA064003.JPG
P4066897.JPG
P8181984.JPG
P2265722.JPG
sutivan_mlinac_35.jpg
P2265762.JPG
Bogato kulturno i estetsko nasljeđe ne dopušta ovom tekstu da bude lagodna šarena razglednica, kakav je možda trebao biti, već više šetnja intimom i nutrinom pravog otočkog mjesta, kako bi onima koji ga znaju probudila zaspale emocije, a onima koji će ga tek upoznati ponudila sažeti brevijar što će ih uputiti u istraživanje kakvo s pravom očekujemo i priželjkujemo.
kontakt
komentari
© Franjo Mlinac, ZOA - Sutivan, otok Brač. Sva prava pridržana. All rights reserved
